Šumska vila Klarica...

četvrtak, 01.06.2006.

Klarica...o sebi...

Ja sam veoma zaposlena i vesela vila...Živim u malom dalmatinskom mjestu blizu jednog velikog grada u kojem sam rođena,u kojem sam se školovala i kojeg obožavam...To je najlipši grad na svitu!!!Završila sam umjetničku školu,a kasnije sam uplivala u svijet mode i kozmetike...Umjetnička sam duša,s izraženim smislom za lijepo,jako volim život,sebe i ljude...Uspješna sam na svim životnim poljima,ali ništa mi to nije toliko važno kao moja obitelj,to mi je prioritet u životu...
Vjerujem u Boga i mislim da je "Da Vincijev kod" glupost...Izgledam lijepo i dosta držim do sebe,ali puno važnija mi je duhovna strana i još više držim do nje...
vaša Klaricacerek
- 23:17 - Komentari (17) - Isprintaj - #

subota, 06.05.2006.

Medvjed Đuro...


Medvjed Đuro najveći i najdeblji je stanovnik šume. Jutra provodi lickajući slatki med dok pčele oko njegove glave rade urnebes. Poslijepodne na potočiću lovi sve što u hladnoj vodi plovi...
Umiljata pogleda i mekane dlake,ko plišani medo iz priče je,znate. Na dijeti je često i tada se pati,a ponekad i depresija ga uhvati...U ratu nikada nije bio pa nema PTSP,al šumski liječnik dijagnosticirao je lakši oblik depresivnosti. Povijest njegove bolesti seže još iz prošlosti...Kada je kao cirkuski medo udovoljavao ljudskim hirovima često. Godinama je radio za strogoga gazdu i svakodnevno je čeznuo zavuć se u svoju jazbu. Sada je miran i zaljubljen, al posljedice osjeća povremeno. Liječnik je propisao kao lijek produženje svoje vrste i donošenje djeteta na svijet. Jer što ti može psihu izlječiti i sretnim te učiniti? Samo davanje drugima sebe,jer brineći se za druge zaboravljamo svoje probleme...Zato je medvjed Đuro svima uvijek pri ruci,vole ga svi šumski stanari i patuljci...
- 16:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 03.05.2006.

Uvodna riječ...


Zovem se vila Klarica.Klarica-zato što sam mala,vrckasta i vedra.Živim u veeeelikoj šumi u kojoj,zbog mene nikad nema mraka.Tu ispod najvećeg vodopada,u deblu starog hrasta,na prostirki od jaglaca,ja spavam...
Nisam sama! Sve je puno života oko mene,slatkoće šumsko voćne i mirisno cvjetne...
O svima se brinem i do svih ja stignem.
- 21:27 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2006  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

O blogu...

  • Priče,savjeti i pokoja pjesma jedne vile...

    Srića u daljini...

    Niz drače kapju naše rane
    rujno vino s neba
    ka da nam Bog daje

    I zlatne je boje naša srića
    šta škrtim poljima priča
    tvrde priče i uboge dane
    i na kolina pod pizom
    kada čovik padne

    Imam samo jedno ime
    ne može me vezat vrime
    moja duša sama leti
    pustili je anđeli sveti

    Lipo mi je kad zatvorim oči
    i kad misec razotkrijem u noći
    ja vidim put šta se bili
    i zrilu sriću u daljini...

    Vaja poć...

    Vaja poć
    s ovega se mista maknit
    i na ova vrata
    nikad se ne vratit

    Bog mi zapisa sudbu
    i u nju se nije dirat
    vaja grope na duši nosit
    a suzu u oku utopit

    Vaja zaboravit
    ovu tvrdu stinu
    u prsima mojin
    ća govori istinu

    Vaja srce
    ka vino pritočit
    a dušu za vike
    u gustirnu zatvorit

    Jer nesmi čovik živit ka i pas
    lutat i u kosti tražit spas
    vaja i zgrbjen drito stat
    vaja zagrmit na cili glas...

...

  • Ja sam vila koja šumom luta
    zlo neka miče mi se s puta
    oblake teške
    premještam bez greške
    svjetlost sunčeva svima
    neka bljesne...








    Srića u daljini...

    Niz drače kapju naše rane
    rujno vino s neba
    ka da nam Bog daje

    I zlatne je boje naša srića
    šta škrtim poljima priča
    tvrde priče i uboge dane
    i na kolina pod pizom
    kada čovik padne

    Imam samo jedno ime
    ne može me vezat vrime
    moja duša sama leti
    pustili je anđeli sveti

    Lipo mi je kad zatvorim oči
    i kad misec razotkrijem u noći
    ja vidim put šta se bili
    i zrilu sriću u daljini...






Moje pjesme...

  • Srića u daljini...

    Niz drače kapju naše rane
    rujno vino s neba
    ka da nam Bog daje

    I zlatne je boje naša srića
    šta škrtim poljima priča
    tvrde priče i uboge dane
    i na kolina pod pizom
    kada čovik padne

    Imam samo jedno ime
    ne može me vezat vrime
    moja duša sama leti
    pustili je anđeli sveti

    Lipo mi je kad zatvorim oči
    i kad misec razotkrijem u noći
    ja vidim put šta se bili
    i zrilu sriću u daljini...